Djela apostolska 6 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 A u ove dane, kad se umnožiše učenici, podigoše Grci viku na Jevreje što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan.
2 Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo učenika, rekoše: nije prilično nama da ostavimo riječ Božiju pa da služimo oko trpeza.
3 Nađite dakle, braćo, među sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje ćemo postaviti nad ovijem poslom.
4 A mi ćemo u molitvi i u službi riječi ostati.
5 I ova riječ bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, čovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije.
6 Ove postaviše pred apostole, i oni pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih.
7 I riječ Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj učenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se vjeri.
8 A Stefan pun vjere i sile činjaše znake i čudesa velika među ljudima.
9 Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liverćanska i Kirinačka i Aleksandrijnačka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom.
10 I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše.
11 Tada podgovoriše ljude te kazaše: čusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga.
12 I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor.
13 I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj čovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon.
14 Jer ga čusmo gdje govori: ovaj Isus Nazarećanin razvaliće ovo mjesto, i izmijeniće običaje koje nam ostavi Mojsije.
15 I pogledavši na nj svi koji sjeđahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anđela.