Jovan 12 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 A Isus prije pashe na šest dana dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh.
2 Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeđaše s njim za trpezom;
3 A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira.
4 Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:
5 Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?
6 A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj.
7 A Isus reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;
8 Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.
9 Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i dođoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.
10 A glavari sveštenički dogovoriše se da i Lazara ubiju;
11 Jer mnogi njega radi iđahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.
12 A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim
13 Uzeše grane od finika i iziđoše mu na susret, i vikahu govoreći: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.
14 A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano:
15 Ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu.
16 Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu učiniše.
17 A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.
18 Zato ga i srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo.
19 A fariseji govorahu među sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.
20 A bijahu neki Grci među onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu.
21 Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa.
22 Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
23 A Isus odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovječij.
24 Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:
25 Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni.
BO #353
26 Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga će poštovati otac moj.
BO #352
27 Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj.
28 Oče! proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: i proslavio sam, i opet ću proslaviti.
29 A kad ču narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anđeo mu govori.
30 Isus odgovori i reče: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.
32 I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.
BO #345
33 A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umrijeti.
34 Narod mu odgovori: mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu čovječijemu valja podignuti? Ko je taj sin čovječij?
35 A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.
BO #414
36 Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.
BO #414
37 Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;
38 Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?
39 Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija:
40 Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
41 Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.
42 Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;
43 Jer im većma omilje slava ljudska nego slava Božija.
44 A Isus povika i reče: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;
BO #413
45 I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.
BO #413
46 Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami.
BO #413
47 I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.
BO #412
48 Koji se odriče mene, i ne prima riječi mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu suditi u pošljednji dan;
49 Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti.
50 I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče otac.
BOB - Bezuslovna obećanja | BO - Biblijsko obećanje