Luka 9 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem đavolima, i da iscjeljuju od bolesti.
2 I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike.
3 I reče im: ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate.
4 U koju kuću uđete ondje budite i odande polazite.
5 I gdje vas ne prime izlazeći iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedočanstvo na njih.
6 A kad iziđoše, iđahu po selima propovijedajući jevanđelje i iscjeljujući svuda.
7 A kad ču Irod četverovlasnik šta on čini, ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh,
8 A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka.
9 I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova čudesa slušam? I željaše ga vidjeti.
10 I vrativši se apostoli kazaše mu šta su počinili. I uzevši ih otide nasamo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida.
11 A narod razumjevši pođe za njim i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja.
12 A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nađu jela, jer smo ovdje u pustinji.
13 A on im reče: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; već ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela?
14 Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojijem: posadite ih na gomile po pedeset.
15 I učiniše tako, i posadiše ih sve.
16 A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da razdadu narodu.
17 I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteče.
18 I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: ko govore ljudi da sam ja?
19 A oni odgovarajući rekoše: jedni vele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.
20 A on im reče: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božij.
21 A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga
22 Govoreći da sinu čovječijemu treba mnogo postradati, i da će ga starješine i glavari sveštenički i književnici okriviti, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.
23 A svima govoraše: ko hoće da ide za mnom neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za mnom.
24 Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj će je sačuvati.
25 Jer kaku će korist imati čovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?
26 Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi njega će se sin čovječij postidjeti kad dođe u slavi svojoj i očinoj i svetijeh anđela.
27 A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega.
28 A kad prođe osam dana poslije onijeh riječi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu.
29 I kad se moljaše postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno.
30 I gle, dva čovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija.
31 Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.
32 A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka koji s njim stajahu.
33 I kad se odvojiše od njega reče Petar Isusu: učitelju! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajući šta govoraše.
34 A dok on to govoraše dođe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.
35 I ču se glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte.
36 I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I oni umučaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe.
37 A dogodi se drugi dan kad siđoše s gore srete ga mnoštvo naroda.
38 I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: učitelju! molim ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac:
39 I gle, hvata ga duh, i ujedanput viče, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi;
40 I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.
41 I odgovarajući Isus reče: o rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo.
42 A dok još iđaše k njemu obori ga đavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscijeli momče, i dade ga ocu njegovu.
43 I svi se divljahu veličini Božijoj. A kad se svi čuđahu svemu što činjaše Isus, reče učenicima svojijem:
44 Metnite vi u uši svoje ove riječi: jer sin čovječij treba da se preda u ruke čovječije.
45 A oni ne razumješe riječi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ.
46 A uđe misao u njih ko bi najveći bio među njima.
47 A Isus znajući pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,
48 I reče im: koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki.
49 A Jovan odgovarajući reče: učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.
50 I reče mu Isus: ne branite; jer ko nije protiv vas s vama je.
51 A kad se navršiše dani uzeća njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim.
52 I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i dođoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje će noćiti.
53 I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim.
54 A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što učini?
55 A on okrenuvši se zaprijeti im i reče: ne znate kakvoga ste vi duha;
56 Jer sin čovječij nije došao da pogubi duše čovječije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo.
57 A kad iđahu putem reče mu neko: Gospode! ja idem za tobom kud god ti pođeš.
58 I reče mu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin čovječij nema gdje zakloniti glave.
59 A drugome reče: hajde za mnom. A on reče: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega.
60 A Isus reče mu: ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije.
61 A drugi reče: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem.
62 A Isus reče mu: nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.