Marko 6 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 I iziđe odande, i dođe na svoju postojbinu; i za njim idoše učenici njegovi.
2 I kad dođe subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takova rukama njegovijem čine se?
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.
4 A Isus reče im: nigdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.
5 I ne mogaše ondje nijednoga čuda da učini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.
6 I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iđaše po okolnijem selima i učaše.
7 I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem.
8 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
9 Nego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina.
10 I reče im: gdje uđete u dom ondje ostanite dok ne iziđete odande.
11 I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
12 I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
13 I đavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
14 I začu car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijaše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato čini čudesa.
15 Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka.
16 A kad ču Irod, reče: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.
17 Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.
18 Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega.
19 A Irodijada rasrdi se na njega, i šćaše da ga ubije, ali ne mogaše.
20 Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga, i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
21 I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem.
22 I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: išti u mene šta god hoćeš, i daću ti.
23 I zakle joj se: što god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga.
24 A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: glavu Jovana krstitelja.
25 I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
26 I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreći.
27 I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.
28 A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
29 I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.
30 I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što učiniše i šta ljude naučiše.
31 I reče im: dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
BO #604
32 I otidoše na lađi u pusto mjesto sami.
33 I vidješe ih ljudi kad iđahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.
34 I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo.
35 I kad bi već pred noć, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: pusto je mjesto, a već je dockan;
36 Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
37 A on odgovarajući reče im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: već ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu?
38 A on im reče: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.
39 I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
40 I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
41 I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
42 I jedoše svi, i nasitiše se.
43 I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
44 A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
45 I odmah natjera učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.
46 I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.
47 I uveče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji.
48 I vidje ih gdje se mučahu veslajući: jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i šćadijaše da ih mimoiđe.
49 A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
50 Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
51 I uđe k njima u lađu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
52 Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.
53 I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj.
54 I kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše ljudi.
55 I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrima donositi bolesnike gdje čujahu da je on.
56 I kud god iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.
BO - Biblijsko obećanje