Marko 3 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 I uđe opet u zbornicu, i ondje bješe čovjek sa suhom rukom.
2 I motrahu za njim neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
3 I reče čovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.
4 I reče im: valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? dušu održati, ili pogubiti? A oni mučahu.
5 I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reče čovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.
6 I izišavši fariseji odmah učiniše za njega vijeću s Irodovcima kako bi ga pogubili.
7 A Isus otide s učenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;
8 I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko čuvši šta on čini dođe k njemu.
9 I reče učenicima svojijem da bude lađa u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosađuje.
10 Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.
11 I dusi nečisti kad ga viđahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: ti si sin Božij.
12 I mnogo im prijećaše da ga ne prokažu.
13 I iziđoše na goru, i dozva koje on šćaše; i dođoše mu.
14 I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,
15 I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole:
16 Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;
17 I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi;
18 I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,
19 I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
20 I dođoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.
21 I čuvši to rod njegov iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
22 A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoću kneza đavolskoga izgoni đavole.
23 I dozvavši ih govoraše im u pričama: kako može sotona sotonu izgoniti?
24 I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;
25 I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;
26 I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego će propasti.
27 Niko ne može pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda će kuću njegovu oplijeniti.
28 Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:
29 A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vječnome sudu.
30 Jer govorahu: u njemu je nečisti duh.
31 I dođe mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu.
32 I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braća tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te.
33 I odgovori im govoreći: ko je mati moja ili braća moja?
34 I pogledavši oko sebe na narod koji sjeđaše reče: evo mati moja i braća moja.
35 Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.