Marko 10 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 I ustavši odande dođe u okoline Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše.
2 I pristupivši fariseji upitaše ga kušajući: može li čovjek pustiti ženu?
3 A on odgovarajući reče im: šta vam zapovijeda Mojsije?
4 A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
5 I odgovarajući Isus reče im: po tvrđi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.
6 A u početku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.
BO #772
7 Zato ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj,
8 I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.
9 A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
BO #772
10 I u kući opet zapitaše ga za to učenici njegovi.
11 I reče im: koji pusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj.
12 I ako žena ostavi muža svojega i pođe za drugoga, čini preljubu.
13 I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a učenici branjahu onima što ih donošahu.
14 A Isus vidjevši rasrdi se i reče im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
16 I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
17 I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: učitelju blagi! šta mi treba činiti da dobijem život vječni?
18 A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
19 Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
20 A on odgovarajući reče mu: učitelju! sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
21 A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi te hajde za mnom uzevši krst.
UOB #62
BO #825
22 A on posta zlovoljan od ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23 I pogledavši Isus reče učenicima svojima: kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko!
24 A učenici se uplašiše od riječi njegovijeh. A Isus opet odgovarajući reče im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božije!
25 Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
26 A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: ko se dakle može spasti?
27 A Isus pogledavši na njih reče: ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu.
BO #280
28 A Petar mu poče govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.
29 A Isus odgovarajući reče: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanđelja radi,
30 A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni.
31 Ali će mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.
32 A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega:
33 Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima;
34 I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće.
35 I pred njega dođoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: učitelju! hoćemo da nam učiniš za što ćemo te moliti.
36 A on reče: što hoćete da vam učinim?
37 A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
38 A Isus im reče: ne znate šta ištete: možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
39 A oni mu rekoše: možemo. A Isus reče im: čašu dakle koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstićete se;
40 Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
41 I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana.
42 A Isus dozvavši ih reče im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
43 Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.
44 I koji hoće prvi među vama da bude, da bude svima sluga.
45 Jer sin čovječij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
46 I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta i prošaše.
ČUD #12
47 I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me!
48 I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!
49 I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreći mu: ne boj se; ustani, zove te.
50 A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i dođe k Isusu.
51 I odgovarajući reče mu Isus: šta ćeš da ti učinim? A slijepi reče mu: Ravuni! da progledam.
52 A Isus reče mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.
UOB - Uslovna obećanja | ČUD - Isusova čuda | BO - Biblijsko obećanje