Isaija 2 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Riječ koja dođe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim.
2 Biće u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi.
3 I ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodnja iz Jerusalima.
4 I sudiće među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.
5 Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj.
6 Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istočnijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuđinski.
7 I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja.
8 Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što načiniše prsti njihovi.
9 I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti.
10 Uđi u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova.
11 Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.
12 Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi,
13 I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske,
14 I na sve gore visoke i na sve humove izdignute,
15 I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,
16 I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile.
17 Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.
18 I idola će nestati sasvijem.
19 I ljudi će ići u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
20 Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima,
21 Ulazeći u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
22 Prođite se čovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi?