Pjesma nad pjesmama 4 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oči su ti kao u golubice između vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu;
2 Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove.
3 Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje između vitica tvojih;
4 Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisućama štitovi i svakojako oružje junačko;
5 Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu među ljiljanima.
6 Dok dan zahladi i sjenke otidu, ići ću ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu.
7 Sva si lijepa draga moja, i nema nedostatka na tebi.
8 Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz pećina lavovskih, s gora risovskih.
9 Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lančićem s grla svojega.
10 Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari.
11 S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapečaćen.
13 Bilje je tvoje voćnjak od šipaka s voćem krasnijem, od kipra i narda.
14 Od narda i šafrana, od iđirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima.
15 Izvore vrtovima, studenče vode žive i koja teče s Livana!
16 Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka dođe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voće svoje.