Priče 1 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Priče Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne,
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost.
5 Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost,
6 Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
BO #114
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
BO #114
9 Jer će biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
BO #114
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12 Proždrijećemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;
13 Svakojakoga blaga dobićemo, napunićemo kuće svoje plijena;
14 Bacaćeš ždrijeb svoj s nama; jedan će nam tobolac biti svjema;
15 Sine moj, ne idi na put s njima, čuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Jer nogama svojim trče na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici;
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? i potsmjevačima dokle će biti mio potsmijeh? i bezumni dokle će mrziti na znanje?
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuću vam duh svoj, kazaću vam riječi svoje.
BO #1205
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 Zato ću se i ja smijati vašoj nevolji, rugaću se kad dođe čega se bojite;
27 Kad kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Tada će me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći.
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Zato će jesti plod od putova svojih, i nasitiće se savjeta svojih.
32 Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova.
UOB - Uslovna obećanja | BO - Biblijsko obećanje