Psalm 2 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?
2 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.
3 "Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov."
4 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.
5 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih:
6 "Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj."
7 Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: "ti si sin moj, ja te sad rodih.
8 Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.
9 Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud."
10 Sad, carevi, orazumite se; naučite se sudije zemaljske!
11 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.
12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!