Jov 4 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Tada odgovori Elifas Temanac i reče:
2 Ako ti progovorimo, da ti neće biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
3 Gle, učio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
4 Riječi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrđivao si koljena koja klecahu.
5 A sada kad dođe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotače, smeo si se.
6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi lavićima satiru se.
11 Lav gine nemajući lova, i lavići rasipaju se.
12 Još dođe tajno do mene riječ, i uho moje doču je malo.
13 U mislima o noćnijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
15 I duh prođe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred očima mojima, i mučeći čuh glas:
17 Eda li je čovjek pravedniji od Boga? eda li je čovjek čistiji od tvorca svojega?
SMR #1
18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka;
19 Akamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
20 Od jutra do večera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.
SMR - Smrt