1 Carevima 9 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 A kad Solomun svrši dom Gospodnji i dom carski i sve što željaše Solomun i rad bijaše načiniti,
2 Javi se Gospod Solomunu drugi put, kao što mu se bješe javio u Gavaonu;
3 I reče mu Gospod: uslišio sam molbu tvoju i molitvu tvoju, kojom si mi se molio; posvetio sam taj dom koji si sazidao da tu namjestim ime svoje dovijeka; i oči će moje i srce moje biti ondje vazda.
4 A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj s cijelijem i pravijem srcem tvoreći sve što sam ti zapovjedio i držeći uredbe moje i zakone moje,
5 Utvrdiću prijesto carstva tvojega nad Izrailjem navijek, kao što sam kazao Davidu ocu tvojemu govoreći: neće ti nestati čovjeka na prijestolu Izrailjevu.
6 Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene i ne uzdržite zapovijesti mojih i uredaba mojih koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se,
7 Tada ću istrijebiti Izrailja sa zemlje, koju sam vam dao, i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svojemu, odbaciću od sebe, i Izrailj će postati priča i potsmijeh među svijem narodima;
8 A dom ovaj koliko je slavan, ko god prođe mimo nj, začudiće se i zapištaće, i reći će: zašto učini Gospod ovo od ove zemlje i od ovoga doma?
9 I odgovaraće se: jer odustaše Gospoda Boga svojega, koji izvede oce njihove iz zemlje Misirske, i uzeše druge bogove, i klanjaše im se i služiše im; zato pusti na njih Gospod sve ovo zlo.
10 A kad prođe dvadeset godina, u koje sazida Solomun ova dva doma, dom Gospodnji i dom carski,
11 A Hiram car Tirski dade Solomunu drva kedrovijeh i drva jelovijeh i zlata koliko mu god volja bješe, tada car Solomun dade Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galilejskoj.
12 I dođe Hiram iz Tira da vidi gradove koje mu dade Solomun, ali ne biše mu po volji.
13 Pa reče: kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate? I nazva ih: zemlja Kavul; i osta im to ime do danas.
14 A Hiram bješe poslao caru sto i dvadeset talanata zlata.
15 I tako car Solomun odredi ljude, te sazida dom Gospodnji i dom svoj i Milon, i zidove oko Jerusalima, i Asor i Megidon i Gezer.
16 Jer Faraon car Misirski izide i uze Gezer, i spali ga ognjem, i pobi Hananeje koji življahu u gradu, i dade ga u prćiju kćeri svojoj, ženi Solomunovoj.
17 A Solomun sazida Gezer i Vet-Oron donji.
18 I Valat i Tadmor u pustinji u zemlji,
19 I sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima mu bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega.
20 I sav narod koji bješe ostao od Amoreja, Heteja, Ferezeja, Jeveja i Jevuseja, koji ne bijahu od sinova Izrailjevijeh,
21 Sinove njihove, koji bjehu ostali iza njih u zemlji, kojih ne mogoše sinovi Izrailjevi istrijebiti, njih Solomun nagna da plaćaju danak i robuju do današnjega dana.
22 A od sinova Izrailjevijeh ne učini nijednoga robom, nego bijahu vojnici i sluge njegove i knezovi, vojvode njegove, i zapovjednici nad kolima njegovijem i nad konjicima njegovijem.
23 I bješe glavnijeh nastojnika nad poslom Solomunovijem pet stotina i pedeset, koji upravljahu narodom koji rađaše posao.
24 A kći Faraonova preseli se iz grada Davidova u dom svoj, koji joj sazida. Tada sazida i Milon.
25 I Solomun prinošaše tri puta na godinu žrtve paljenice i žrtve zahvalne na oltaru koji načini Gospodu, i kađaše na oltaru koji bješe pred Gospodom, kad svrši dom.
26 I lađe načini car Solomun u Esion-Gaveru, koji je kod Elota na brijegu Crvenoga Mora u zemlji Edomskoj.
27 I posla Hiram na tijem lađama sluge svoje, lađare vješte moru, sa slugama Solomunovijem;
28 I dođoše u Ofir, i uzeše odande zlata četiri stotine i dvadeset talanata, i donesoše caru Solomunu.